Primoštenska čipka već stoljećima postoji kao ukras na marami (peča), košulji (opleće) i potkošulji (košuljak) svečane nošnje. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1550. godine, a čuvena austrijska spisateljica Nathalie Bruck-Auffenberg, poznata po istraživanjima narodnih rukotvorina u Dalmaciji, s oduševljenjem je opisuje kao bijelo blago, pa ne samo da je izlaže u Beču 1911. godine već i stavlja na plakat za izložbu. U prošlosti su vještinu šivanja čipke mlade Primoštenke učile od svojih majki i baka.

Nakon napornog radnog dana u polju i domaćinstvu žene bi sjele uz voštanicu, petrolejku ili otvorenu vatru u kominu i na svojim jastučićima (kušinić) šivale čipku običnom iglom i bijelim koncem. Motive, najčešće floralne, same su izmišljale i postavljale na tvrđi papir koji bi koncem učvrstile na jastučić i koristeći samo nekoliko jednostavnih bodova poput “grahića” i “puntokape” stvarale umjetnička djela kojima su ukrašavale svoju odjeću. I danas se divimo ljepoti i vrhunskoj izradi čipke na košuljama starima više stotina godina što služi kao neiscrpna inspiracija novim naraštajima čipkarica koje vjerno slijede tradiciju svojih pretkinja.