Prvotno groblje Primoštenaca u 15. i 16. stoljeću bilo je na današnjem glavnom trgu Rudini, a grobljanska crkvica, napravljena da bi se u njoj održavale sprovodne mise i molitve, izgrađena je 1553. godine van zidina Sela i zvala se crkva Gospe od Milosti. Godine 1680. je dograđena i posvećena sv. Roku kojem su se vjernici zavjetovali jer ih je spasio od kuge. Povezanost kopna s otokom odvijala se preko pokretnog mosta pa je tako Primošten dobio ime (pre – most – en), a kasnije je taj dio nasipan i tako spojen.
Crkva sv. Roka je ruralna jednobrodna longitudinalna crkva bez apsida orijentirana na sjeveroistok sa zvonikom na preslicu i dozidanom sakristijom. Smještena je unutar uređenog parka pa stabla čempresa i mirisi mediteranskog bilja doprinose ugođaju duhovne i tjelesne oaze. Crkva sv. Roka zaštićena je kao nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Spomenik don Ivi Šariću
U Drugom svjetskom ratu, Primošten je bio pod okupacijom Talijana. Primoštenski partizanski odred likvidirao je osamnaest Talijana telegrafista na brdu Jelinjak, što je izazvalo odmazdu. 16.11.1942. godine, Selo je bombardirano. Dan prije bombardiranja, brigadir karabinjera obavijestio je tadašnjeg župnika don Grgu Roglića i kapelana don Iva Šarića, koji su većinu Primoštenaca obavijestili o mogućem napadu. Narod se sklonio po poljima i u crkvi. Dio Primoštenaca, uključujući žene, djecu i stare, tog su dana pod prijetnjom puškomitraljeza zatvorili u park, dok su odrasli muškarci odvedeni na Pisak radi strijeljanja.Svećenik don Grgo Roglić i kapelan don Ivo Šarić molili su talijanskog generala da pusti narod i uspjeli su ga nagovoriti. General ih je pustio, ali je za muškarce tražio otkupninu. Neki su završili u logoru, a nekoliko kuća je zapaljeno i uništeno. Zahvaljujući naporima svećenika i kapelana, izbjegnuta je tragedija daleko većih razmjera.
Primoštenci su 1991. podignuli spomenik don Ivi Šariću kao podsjetnik na taj nemili događaj. Spomenik je rad kipara A. Guberine i nalazi se ispred crkve sv. Roka.
